Zastava RH
Zastava Republike Hrvatske jedan je od državnih simbola Republike Hrvatske, službeno usvojena 21. prosinca 1990. godine. Sastoji se od triju jednako širokih vodoravnih pruga crvene, bijele i plave boje s grbom Republike Hrvatske u sredini. Naziva se i hrvatskom trobojnicom ili crven-bijeli-plavi, prema stihovima iz domoljubne pjesme Marjane, Marjane (crven, bili, plavi, to je barjak pravi).
Hrvatska zastava državna je zastava s najvećim brojem životinja koje se na njoj prikazuju među svim zastavama svijeta, njih pet: tri lava, kao simbol Dalmacije, kunu bjelicu, simbol Slavonije te kozu, simbol Istre. Sve su smještene u »kruni« hrvatskoga grba.
Izgled zastave
[uredi | uredi kôd]Zastava Republike Hrvatske na zgradi Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike HrvatskeTemeljna odredba o izgledu hrvatske zastave sadržana je u članku 11. stavku 2. Ustava Republike Hrvatske:[1]
»Zastava Republike Hrvatske sastoji se od tri boje: crvene, bijele i plave, s povijesnim hrvatskim grbom u sredini.«U Ustavu nadalje stoji da se opis povijesnoga hrvatskog grba i zastave i tekst himne te uporaba i zaštita tih i drugih državnih znamenja uređuje zakonom.
Zakonom o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske prihvaćena je zastava Republike Hrvatske. Zakon je donio Sabor Republike Hrvatske na zajedničkoj sjednici Vijeća udruženog rada, Vijeća općina i Društveno-političkog vijeća 21. prosinca 1990. godine, a istoga je dana proglašen ukazom predsjednika Republike i objavljen u Narodnim novinama, čime je odmah stupio na snagu. Zakon u članku 10. propisuje izgled zastave:[2]
»Zastava Republike Hrvatske sastoji se od tri boje: crvene, bijele i plave s grbom Republike Hrvatske u sredini. Omjer širine i dužine zastave je 1 : 2. Boje zastave su položene vodoravno i to ovim redom s gornje strane: crvena, bijela i plava. Svaka boja čini jednu trećinu širine zastave. Grb Republike Hrvatske je smješten u sredini zastave tako da gornji dio grba (kruna) zalazi u crveno polje zastave, a donji dio grba zalazi u plavo polje zastave. Središnja točka grba poklapa se s točkom u kojoj se sijeku dijagonale zastave.«Sastavni dio Zakona je i likovni prikaz grba i zastave Republike Hrvatske te zastave i lente predsjednika Republike Hrvatske. Likovni prikaz grba i zastave izradio je akademik Miroslav Šutej, a isti su pohranjeni u Hrvatskom saboru.[3] U Saboru se temeljem Zakona čuva samo izvornik grba Republike Hrvatske.[2]
Predsjedništvo Hrvatskoga sabora je u rujnu 2011. godine donijelo odluku da se izrade i objave grafički standardi za grb i zastavu RH te zastavu Predsjednika RH. Takva odluka je donesena radi potrebe da se objavi jedinstveni model za svako od ovih državnih obilježja kako bi se izbjegla dosadašnja situacija da su u javnoj uporabi njihove brojne inačice sačinjene raznim tehnikama. Autor svih državnih obilježja je akademik Miroslav Šutej, a digitalno ih je oblikovao dizajner Božo Kokan.[4]
Konstrukcija
[uredi | uredi kôd]Pojednostavljena konstrukcija zastave Republike HrvatskeOmjer širine i dužine zastave je 1 : 2. Grb se nalazi u sredini zastave tako da se gornji rub glavnog štita poklapa s rubom između crvene i bijele pruge zastave, te da se rub između četvrtog i petog reda polja u glavnomu šahiranom grbu poklapa s rubom između bijele i plave pruge zastave. Za razliku od grba Republike Hrvatske, grb apliciran na zastavu nema bijelo polje između glavnoga štita i crvenoga obruba. Kruna grba je u crvenomu polju, konstrukcijski odgovara glavnomu štitu grba, s time da se crveni obrub krune sjedinjuje s crvenom podlogom pruge, pa je vizualno kruna obrubljena samo bijelim obrubom.[3]
Boje
[uredi | uredi kôd]Prikaz nijansi boja na zastavi nije precizno određen u zakonskomu tekstu. Na temelju zaključaka Predsjedništva Sabora, objavljen je digitalni zapisi grba i zastav
Hrvatska zastava povijest
Kroz povijest hrvatske su zemlje u bojama svojih zastava i grbova najčešće su sadržavale crvenu, bijelu i plavu boju. Revolucionarne 1848. godine iščekivao se rat s Ugarskom te se prepoznala potreba stvaranja jedinstvene nacionalne zastave. Prvo je odluka o izgledu hrvatske nacionalne trobojnice objavljena u Gajevim Narodnim novinama. Kao zajednički simbol nacije odmah ju je upotrijebila Zagrebačka narodna garda. Malo više od mjesec dana poslije, 5. lipnja 1848. godine prvi put je i službeno upotrijebljena. Barjak je postao službenim pri svečanom ustoličenju Josipa Jelačića za hrvatskoga bana. U veličanstvenoj povorci Jelačić je ušao u Zagreb. na čelu povorke vijorila se trobojnica sa združenim grbovima Kraljevina Hrvatske, Dalmacije i Slavonije te Velike Ilirije s jedne te s Jelačićevim obiteljskim grbom s druge strane.[10]
U Habsburškoj Monarhiji pojedine krunske zemlje imale su svoje grbove, ali ne i zastave. Prema bojama iz zajedničkog grba Trojednice nastala je 1848. nacionalna trobojnica crven-bijeli-plavi, koja je u gibanjima te godine postala nerazdvojni dio hrvatskog nacionalnog identiteta. Instalacijska zastava bana Jelačića prva je službeno upotrijebljena hrvatska trobojnica. Na svečanoj inauguracijskoj odori bana Josipa Jelačića iz 1848. godine crvena, bijela i plava su bile sastavni dio.
Stara zastava RH
Nakon uvođenja Bachova apsolutizma zabranjuju se nacionalne zastave u cijeloj Monarhiji, pa su tako 10. rujna 1852. zabranjene hrvatske trobojnice u bilo kojem obliku, a rabiti su se mogle samo zemaljske boje pojedinih krunskih zemalja (dvobojnice). Trobojnica je ponovno u uporabi od 1860. godine.
Uspostavom Države SHS 1918. hrvatska trobojnica postaje kratkotrajno državna zastava. Iako se s osnivanjem Kraljevine SHS zastava i dalje rabi, zbog sve većeg pritiska režima i uvođenjem diktature biva zabranjena. Osnivanjem Banovine Hrvatske 1939. hrvatska se trobojnica ponovno i službeno koristi kao zastava teritorijalne jedinice unutar Kraljevine Jugoslavije.
S osnivanjem NDH, državna zastava dobiva povijesni grb u sredini i viticu s tamno modrim slovom U u gornjemu kutu uz koplje.[11] U drugoj Jugoslaviji zastava hrvatske federalne jedinice bila je trobojnica s crvenom petokrakom zvijezdom u sredini.[3][12]
Popis povijesnih zastava
[uredi | uredi kôd]Zastava Trojedne Kraljevine
1848. – 1852. Revolucionarna godina 1848. je godina rođenja hrvatske zastave. Dotadašnje hrvatske zastave bile su ponajprije zastave hrvatskih banova, koje su kao simbol bana predstavljale Trojednu Kraljevinu. Pritom nije bilo nikakve mogućnosti masovnijeg korištenja takvih zastava, pa se može reći da u javnosti gotovo da i nije bilo prisutno ono što se može označiti hrvatskom zastavom.[13] Jelačićeva instalacijska zastava je sve to promijenila. Tijekom sljedećih godina, hrvatska trobojnica (s grbom ili bez njega) masovno je korištena kao hrvatska nacionalna i državna zastava.[14]
Zastava Kraljevine Hrvatske
1852. – 1860.Zastava Kraljevine Slavonije
1852. – 1868.Zastava Kraljevine Dalmacije
1820. – 1918. Trobojnica se vijorila kao općeprihvaćena hrvatska nacionalna zastava diljem civilne Hrvatske i Slavonije sve do uvođenja apsolutizma u Habsburškoj Monarhiji (Bachov apsolutizam), koje je uslijedilo nakon sloma mađarske revolucionarne vojske i vlade te učvršćenja vlasti novoga cara i kralja Franje Josipa I. (vladao od početka prosinca 1848.).[15]U rujnu godine 1852., središnja je vlada zabranila uporabu hrvatske trobojnice i dopustila da se za Kraljevinu Hrvatsku koristi dvobojna bijelo-crvena zastava, te plavo-bijela za Kraljevinu Slavoniju i plavo-žuta za Kraljevinu Dalmaciju. U dostupnoj literaturi, dvobojna se zastava za Hrvatsku obično navodi kao "crveno-bijela", što bi upućivalo na gornje crveno polje.[15]Ipak, brojni prikazi takve zastave (zemaljskih boja) Kraljevine Hrvatske iz razdoblja prije 1918. godine upućuju na zaključak da je gornje polje bilo bijelo. Tako Hickmannov zemljopisno-statistički atlas iz godine 1918., kao "zemaljske boje" (Landesfarben) prikazuje bijelo-crvenu dvobojnicu (istovjetna današnjoj poljskoj zastavi) kao hrvatsku zastavu, a zeleno-bijelo-plavu trobojnicu kao zastavu Kraljevine Slavonije.[15]
Zastava Trojedne Kraljevine
1868. – 1918. Prema Hrvatsko-ugarskoj nagodbi u autonomnim poslovima unutar granica kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije upotrebljavaju se sjedinjene boje i grbovi istih kraljevina, nadsvođeni krunom sv. Stjepana.[16] Prva službena regulacija bila je Naredba kraljevske zemaljske vlade, odjela za unutarnje poslove, od 16. studenoga 1876. broj 18.307.[17] Naredba od 20. prosinca 1899. utvrđuje obrnuti redoslijed hrvatskog i dalmatinskog grba u odnosu na odredbu iz 1876.[18] Prema Naredbi od 21. studenog 1914. zastava je "crveno-bijelo-modra u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji narodna zastava, koja se sa sjedinjenim grbovima kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, proviđena krunom sv. Stjepana, u poslovima autonomnim imade upotrebljavati za službenu zastavu".[19]
Zastava trgovačke mornarice Trojedne Kraljevine
1892. – 1918. U hrvatskom dijelu Austro-Ugarske koristila se kao zemaljska zastava dok na Jadranu biva korištena od hrvatskih brodarskih društava, priznata je kao treća trgovačka zastava K.u.K. monarhije. Sastoji se od hrvatskog grba tipičnog za razdoblje Austro-Ugarske te same trobojnice. Primjer takve zastave vidljiv je na slici francuskog slikara Antoinea Rouxa, Jr., iz 1892. godine. Bila je jedna od opcija za moguću zastavu trijalističkog uređenja Austro-Ugarske. Zastava Hrvatskog Kraljevstva te zastava Trojedne Kraljevine poslužile su kao inspiracija za kasnije hrvatske zastave.
Zastava Države Slovenaca, Hrvata i Srba
1918. Tijekom postojanja Države SHS nitko nije predložio usvajanje neke posebne zastave te države. Zbog toga su u stvarnosti isticane "narodne zastave" u različitim kombinacijama, ovisno o lokalnim prilikama.[20] Hrvatska zastava u to doba bila je čista trobojnica, odnosno civilna zastava (inačica bez grba) iz doba 1867. – 1918.[21] Narodne zastave, hrvatska i srpska, stvarale su nedaće. Tako bi dolazilo do skidanja jedne, postavljanja druge. Jedna je dobivalo počasno mjesto, iako bi to zapravo pripadalo drugoj. Za državne zgrade, nađeno je rješenje toga pitanja. Na državnim zgradama, u Dalmaciji, isticane su obje zastave, premda je i tu pitanje prvenstva zadavalo neprilike.[22]Zastava Banovine Hrvatske
(s grbom i bez njega)
1939. – 1941. Za razliku od grba, puno je teže odrediti kakva je točno bila zastava Banovine Hrvatske i na koji se način koristila. U njezinu slučaju ne pomažu nikakve okružnice, pečati, obrasci ili vrijednosnice. Razložno je pretpostaviti da su uredi i ustanove banske vlasti ponajprije koristili hrvatsku trobojnicu, a ne jugoslavensku. Iako se mogla vidjeti u mnogim inačicama, točan omjer te zastave bio je vjerojatno jednak ondašnjoj jugoslavenskoj zastavi, a to je 2:3.[23] Pretpostavku korištenja hrvatske zastave potkrjepljuju brojna sjećanja i izjave, koji ističu da je uspostava Banovine Hrvatske istodobno značila uskrsnuće hrvatske zastave, koju se otada moglo u javnosti vidjeti na svakom koraku. To bi bilo nemoguće da se ona nije vijala i na zgradama ureda i ustanova banske vlasti.[24]Zbog tadašnjih okolnosti u uporabi je i dalje ostala trobojnica bez grba. Nema dvojbe da je većina zastava s grbom, koje su korištene nakon 1935., a zasigurno i mnoge od onih, koje su nastale prije uvođenja diktature godine 1929., korištena i u Banovini Hrvatskoj. Sačuvane fotografije pokazuju da su na javnim zgradama isticane trobojnice bez ikakvih grbova, pa je očito da ni hrvatske trobojnice na javnim zgradama nisu sadržavale grbove. Zbog toga nije moguće prihvatiti tvrdnju da bi Banovina Hrvatska usvojila i službeno koristila zastavu, koja bi sadržavala hrvatski grb.[25]Zastava Nezavisne Države Hrvatske
1941. – 1945. Prema Zakonskoj odredbi o državnom grbu, državnoj zastavi, Poglavnikovoj zastavi, državnom pečatu, pečatima državnih i samoupravnih ureda od 28. travnja 1941. zastava ima sljedeći opis:[11]"Zastava Nezavisne Države Hrvatske je zastava s tri vodoravno položena polja i to: najviše crveno (boje krvi), pod njim bijelo, a pod tim modro.Visina te zastave prema širini je u omjeru 2:3 ili 2:5.U sredini bijelog polja je državni grb Nezavisne Države Hrvatske bez troplete vitice. Postavljen je od crvenog i modrog polja daleko, koliko je duga stranica jedne četvorine u grbu.Na crvenom polju kraj koplja nalazi se vitica, kao ona na grbu, izvedena crveno tako, da je njena površina ostavljena bijela. U njenom bijelom polju je veliko tamno modro slovo U.Ta se državna zastava rabi svagdje, osim kod ratne mornarice."(...)Unutar države ostaje svagdje osim na državnim i samoupravnim zgradama do daljnje odredbe u uporabi dosadanja hrvatska narodna
Zastava NR Hrvatske
1945. – 1947. U II. odlomku naredbe Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačkih partizanskih odreda Jugoslavije, od 1. listopada 1941., određen je izgled zastava, pa i hrvatske: "Na sredini zastave, preko cele širine, treba da stoji petokraka crvena zvezda".[26] Zastava Federalne Države Hrvatske od 26. svibnja 1945. do 26. veljače 1946. i zastava Narodne Republike Hrvatske do 18. siječnja 1947. i donošenja Ustava Narodne Republike Hrvatske. Naredbom o vješanju zastava od 26. svibnja 1945. propisano je da je crvena petokraka zvijezda na srednjem polju položena na način da vrhovi krakova petokrake zvijezde zahvaćaju ostala polja, ali se isto nije u potpunosti provelo.
Zastava SR Hrvatske
1947. – 1990. Člankom 7. Ustava Socijalističke Republike Hrvatske iz 1974. godine bio je propisan izgled zastave:[27]Zastava Socijalističke Republike Hrvatske sastoji se od tri boje: crvene, bijele i plave, s crvenom petokrakom zvijezdom u sredini. Odnos širine i dužine zastave je 1:2. Boje zastave su položene vodoravno, i to ovim redom odozgo: crveno, bijelo i plavo. Svaka boja zauzima jednu trećinu prostranstva širine zastave. Zvijezda ima pravilan petokraki oblik i rub zlatne (žute) boje. Središnja točka zvijezde poklapa se s točkom u kojoj se sijeku dijagonale zastave. Gornji krak zvijezde ulazi do polovine crvene boje zastave tako da donji kraci zvijezde dobivaju odgovarajuće mjesto u plavoj boji zastave.Zastava Republike Hrvatske
25. srpnja 1990.
–
21. prosinca 1990. Inačica nove zastave Republike Hrvatske, prvi je put službeno istaknuta 30. svibnja 1990. na Trgu bana Jelačića i jedna je od inačica službeno isticanih od 25. srpnja 1990. na Trgu svetoga Marka u Zagrebu. Službeni simboli usvojeni 25. srpnja 1990. do kraja istoga mjeseca počeli su zamjenjivati dotadašnje simbole SRH gdje god da su se oni još uvijek nalazili. Na javne zgrade izvješene su nove zastave RH, a započelo je i mijenjanje pečata. Ustavni amandmani nisu bili jasni. Naime, višemjesečna uporaba zastava s grbovima s početnim bijelim poljem imala je u prvom trenutku za posljedicu javno isticanje upravo takvih zastava na javnim zgradama i uredima.[22] One su doduše odgovarale rješenju iz točke 2. amandmana LXVI. o povijesnom hrvatskom grbu u sredini zastave. Točka 1. istoga amandmana je bila sporna jer iako navodi kako se grb sastoji od 25 crvenih i bijelih polja, nije određeno, koje je početno polje.[28] Tek je Zakonom o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske od 21. prosinca 1990. crveno polje jasno određeno kao početno na grbu. Inačica s početnim bijelim poljem grba, danas je često korištena među Hrvatima izvan Hrvatske, ali i drugim dijelovima hrvatskoga društva.
